Putopis · Jadran
Kornati bez sezone: što ostaje kada turisti odu
Arhipelag koji ljeti diše turistima u listopadu postaje nešto sasvim drugo — i bolje.
Postoji mit da se Kornati trebaju posjetiti ljeti. Mit je razumljiv — more je tada najtoplije, dani najduži i charter brodovi pune uvale od Vrulje do Lavse. Ali mit je pogrešan, ili barem nepotpun.
Otišli smo u Kornate sredinom listopada. Trajekt iz Šibenika bio je napola prazan, a jedini suputnici na palubi bili su dvoje biologa na putu prema istraživačkoj postaji na Kornatu. Oni su nas, sasvim nehotice, uveli u pravi način gledanja ovog arhipelaga: ne kao turistički produkt nego kao ekosustav.
Kornati su strogi. Nema slatke vode, nema bujne vegetacije, nema kafića koji svira glazbu do ponoći. Postoje krš, vjetar, tišina i more koje mijenja boju svakih dvadeset minuta kako oblaci prolaze. U listopadu je to na rubu surovog. Ujutro, kada bura počne, otoci izgledaju kao da odbijaju posjetitelje. Popodne, kada se more smiri i postane ravno poput stakla, shvatite zašto su ribari ovdje živjeli generacijama.
Razgovarali smo s Ivanom, ribarem koji zimuje na otoku i ljeti iznajmljuje sobu jednoj obitelji koja dolazi svake godine od 1987. On nije romantičan prema Kornatima. Kaže da je život tu naporan i da mladih nema. Ali kaže i da ne bi mijenjao. Jer kada se ujutro probudite i vidite da ste jedina živa duša na pet kilometara u svakom smjeru, razumijete nešto o tišini što se ne može naučiti nigdje drugdje.